Igor Longo, psiholog i psihoterapeut

gsm: 098 904 3473
e-mail: igor.longo47@gmail.com
web: www.igor-longo.com

Knjige

Vršnjak pomagač – Knjiga u pripremi

Ja sam vršnjak pomagač

Udruga MiRTa iz Splita tiskala je 2001. moju knjigu Ja sam vršnjak pomagač! (priručnik za mlade vršnjake pomagače i savjetovatelje).

Knjiga je distribuirana u cijeloj RH, a po povratnim informacijama, imala je značajnog udjela na poticanje volonterskog rada mladih za rad s vršnjacima.

Kako je knjiga i dalje tražena, odlučio sam je dopuniti i preraditi. Jedna od novina u ovom izdanju jest i niz autorskih priloga onih stručnjaka koji imaju vlastito iskustvo i mišljenje o pomagačkom radu mladih.

Priloge su do sada dostavili (razvrstano po redoslijedu prijema):

  • Nikolina Božinović, prof. – Interuniverzitetski centar – Dubrovnik
  • Maja Flego – Školske novine – Zagreb
  • Prof. dr. sc. Josipa Bašić – Edukacijsko
    rehabilitacijski fakultet – Zagreb
  • Doc. dr. Zlatko Miliša – Filozofski faklutet – Zadar
  • Udruga “Nacrtaj mi osmijeh” – Zagreb
  • Doc. dr. Maja Ljubetić – Filozofski fakultet – Split
  • Osnovna škola “V. Nazor” – Križevci
  • Antun Rehak, prof. – Rijeka
  • Jadranka Sabalić, prof. – Ekonomska škola – Požega
  • Boba Lojk – psihoterapeut, senior instruktor Instituta W. Glassera – Kranj
  • Tanja Radočaj – voditeljica Ureda UNICEF Hrvatska – Zagreb
  • Prof. dr. sc. Antonija Žižak – Edukacijsko rehabilitacijski fakultet – Zagreb
  • Volonteri I gimnazije – Split
  • Prof. dr. sc. Dubravka Miljković – Zagreb
  • Udruga MoSt – Split
  • Vedrana Vučković, odgojiteljica, student Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu
  • Osnovna škola Cavtat
  • Vesna Vujević – Savez izviđača – Split
  • Vera Šušić, prof. – OŠ Bartula Kašića – Zadar
  • Gordana Vorkapić Jugovac prof. i Nataša Basanić Čuš prof. – Osnovna škola Poreč

Autorski tim (za sada) sačinjavaju:

  • Igor Longo – autor teksta
  • Mario Vrandečić – ilustracije
  • Saša Samac – grafički urednik
  • Mr. sc. Sanja Brbora – lektor

Izdavač: – traži se.

 

Biti djetetu blizu

Biti djetetu blizu

Knjiga “Biti djetetu blizu” temeljena je na učenju američkog autora nove teorije motivacije teorije izbora (Choice Theory), Williama Glassera.

Osim teorijske podloge, u ovoj, kako kaže, “radnoj bilježnici za roditelje” autor Igor Longo postavlja niz pitanja, nudeći roditeljima mogućnost da iskreno, pošteno i bez osjećaja krivnje preispitaju koliko su zadovoljni svojim postupcima prema vlastitoj djeci. Nitko od nas ne mijenja svoje djelovanje, misli ili osjećaje ako prije toga nije shvatio da ga dosadašnji način ne vodi kamo želi stići.

Roditelji koji žele biti zadovoljniji sami sobom, svojim načinom, riječima i djelom, mogu to postići mijenjajući sebe- procjenjujući svoje postupke prema djeci i ostalim članovima obitelji i odlučujući što žele promijeniti.

Autor je na roditeljima pristupačan i razumljiv način “prošetao” kroz ključne pojmove Glasserove teorije izbora (unutrašnja vs. vanjska kontrola, tj. roditelj koji se koristi skrbnim navikama vs. roditelj koji se koristi “smrtnim” navikama izvanjske kontrole; potom želje, potrebe, odgovornost, plan kvalitetnog odnosa s djetetom), dokazujući svoje bogato, dugogodišnje iskustvo psihologa praktičara. Naime, najveći dio svoje uspješne profesionalne karijere posvetio je djeci, od predškolske dobi do kraja adolescencije.

Poticanjem samovrednovanja, najdjelotvornijeg puta ka kvalitetnijim odnosima s nama važnim ljudima (djecom), Longo nudi roditeljima mogućnost da nauče specifične vještine kvalitetnog roditeljstva: kako zatomiti naglost, kako smanjiti stres, kako izgraditi dobre odnose sa svojom djecom. Postavljajući pitanja, poučava ih kako da sami sebi razjasne svoju ulogu u obitelji i da pomognu djeci naučiti praktične načine stvaranja dobrih odnosa, osiguravajući ljubav, sigurnost, osjećaj radosti i toliko potrebnu (i zasluženu!) zabavu – zabavu u smislu učenja. Roditelji mogu naučiti o tome što ih motivira što ih pokreće, a zatim tome mogu poučiti i svoju djecu i ostale članove obitelji. Tako mogu pružati djetetu ono što mu treba da bi ostvarilo maksimum svojih potencijala, a upravo to svi mi, roditelji, i želimo.

Knjiga je poučna i praktično primjenjiva. Citirajući Williama Glassera i druge svjetske autore, Longo navodi čitatelje (i mene osobno) na preispitivanje vozimo li automobil svoga života u pravcu kojim želimo ići – možda trebamo skrenuti lijevo ili desno?

Jagoda Tonšić-Krema

U Rijeci je od 6. do 7. lipnja 2006. održan Treći hrvatski susret kvalitetnih škola (međunarodni stručno-znanstveni skup škola koje promiču ideje Kvalitetne škole dr. Williama Glassera), na kojem sam predstavio svoju knjigu Biti djetetu blizu, temeljenu na idejama teorije izbora W. Glassera.

U predstavljanju su pomogle članice i volonterke Lige za borbu protiv narkomanije iz Splita: Ines Ivanovski, Ružica Omahen, Eleonora Pletikosić i Ami Kolić.

Knjiga je u Hotelu Jadran, na svečanoj večeri i uručena dr. Williamu Glasseru.

Prezentacija pred kolegama iz udruge HURT (Hrvatska udruga za realitetnu terapiju) u Zagrebu:

Biti djetetu blizu – Prezentacija (1,06MB)

 

Znam što želim 1 & 2 & 3

Znam što želim 1 & 2 & 3

Zagrebačka Sretna knjiga objavila tri bilježnice za tinejdžere

Znam što želim, sad znam i – kako

U Splitu je prije nekoliko dana predstavljena knjiga Igora Longa Znam što želim koja je izišla u nakladi zagrebačke Sretne knjige, knjiga neobična po mnogočemu, a ponajviše po tome što je koncipirana kao radna bilježnica iz tri dijela tako da mladi ljudi, jer riječ je o djelu za tinejdžere, zapravo dobivaju tri knjige od po stotinjak stranica. U prigodnoj, mladenačkoj ambalaži za koju je najzaslužniji ilustrator, mladi slikar iz Splita Mario Vrandečić, triptih radnih bilježnica omogućuje čitatelju da se suoči sa samim sobom, da osvijesti svoje želje, da nauči preuzeti odgovornost za ostvarenje svojih, a ne tuđih, najčešće roditeljskih ciljeva, te da razvije sposobnost za kreativno rješavanje svojih problema, kako sa sobom samim, tako i sa sebi važnim ljudima.

Ova “cool bilježnica za tinejdžere”, kako je opisana na samom početku, filozofski, svjetonazorski počiva na teoriji izbora, odnosno na zasadama realitetne terapije koju je u europski sustav razmišljanja pred 40 godina uveo njezin predvodnik William Glasser. Igor Longo je profesor psihologije, ali i učitelj Instituta Williama Glassera u Kaliforniji te voditelj stručnog savjeta izvršnog odbora Hrvatske udruge za realitetnu terapiju, organizator niza splitskih projekata i radionica, među ostalim i radionica djelotvornog roditeljstva, te autor nekoliko knjiga.

– Među ostalim, ove su radne bilježnice zamišljene kao potpora mladima u otvaranju važnih pitanja svog odrastanja – kaže Longo i dodaje kako je – jedno od teških pitanja za tinejdžere uvidjeti koliko su očekivanja odraslih, najčešće roditelja, od njih, mladih, sukladna njihovim očekivanjima. Roditelji vrlo često pretjeruju u emitiranju svojih predodžbi o tome kakva njihova djeca trebaju biti, no problem nastaje kad mladi žele nešto posve drugo. Ono što mladi ljudi za početak trebaju znati jest da su njihova očekivanja od sebe samih legitimna. No za ostvarenje vlastitih, legitimnih želja potrebno je štošta. U prvoj bilježnici potičem ih navođenje dnevnika, na planiranje koraka, na planiranje cilja. Put do odraslosti je put prema preuzimanju odgovornosti, a jedino vlastitim ponašanjem možemo ostvariti vlastite ciljeve. Razgovarajući sa sobom, pišući iskreno u radnu bilježnicu, mladi mogu osvijestiti svoju moć nad samima sobom u pozitivnom smislu.

U drugoj “cool bilježnici” autor se bavi načinima ostvarivanja slobode izbora kako ciljeva, tako i putova do životnih ciljeva, onih kratkoročnih, ali i dugoročnih. Mladi ljudi se, znamo to i iz osobnog iskustva, često žale da njihovim životima upravljaju odrasli, ali još su na putu prihvaćanja činjenice da sloboda podrazumijeva i spremnost prihvaćanja konzekvenci. I odrasli ljudi vrlo često imaju želje koje su maglovite, nejasne, svi želimo biti sretni, lijepi, zadovoljni, ali u knjigama Znam što želim mogu naučiti da tako izražena želja nije dovoljna, barem ne dovoljna da bi efikasno mogla biti ostvarena.

– Treba točno, do razine vizualizacije, znati što želiš – tvrdi Igor Longo. – Tad je ta želja ostvariva, tad na njoj možemo raditi, možemo točno “vidjeti” što je “mrlja” na našoj sličici želje. Osim toga, ako jasno ne vidite što želite, vi tu želju ne možete nikome ni prenijeti tako da bude razumljiva. Mladi puno češće znaju što neće i to može biti prvi korak, temelj, ali nije dovoljan. Osim toga, znati što nećeš, razvija jednu negativnu sliku svijeta koja dugoročno nije kreativna.

Eda Vujević, Slobodna Dalmacija, 30.03.2005., str. 44

Prezentacija koja je održana tijekom promocije knjige Znam što želim u tvrđavi Gripe 31. siječnja 2005.

PPS prezentaciju možete pregledati u PDF formatu:

Znam što želim PPS prezentacija u PDF-u (4,26MB)

 

O čemu razgovarati u obitelji

O čemu razgovarati u obitelji

Knjigu je izdala udruga MiRTa iz Splita 2004. godine.

Ilustracije u knjizi pripremio je Mario Vrandečić, prof., tekst je lektorirala mr.sc. Sanja Brbora a mišljenje su dali: mr.sc. Matilda Markočić, viša savjetnica Ministarstva prosvjete i športa RH te Maja Lipanović, prof. psihologije – djelatnica Centra za socijalnu skrb iz Splita. Obje recenzentice knjigu ocjenjuju korisnom za poticanje komunikacije unutar obitelji, te je preporučuju za tiskanje.

Knjižica je džepnog formata, prikladna svakodnevnoj uporabi a njena osnovna svrha je pridonijeti kvaliteti obiteljskog života pružajući jednostavne informacije o načinima proširenja obiteljske komunikacije.

„Želimo li zaista jedni s drugima dijeliti želje, slike, zamisli, vrijednosti, strahove, nesigurnosti, dvojbe? Razgovarati može biti ne samo ugodno već i teško, bolno, neugodno, jer razgovor je susret dviju osoba u njihovoj cjelokupnosti, interakcija u kojoj ima i crnog i bijelog, radosti i patnje, lijepog i ružnog. Razgovarati o sebi i Tebi, o nama – jučer, danas i sutra. Takav razgovor – o onome što se zbiva u obitelji i o onome izvan nje – treba nam upravo u obitelji, kao najsigurnijem (?) mjestu koje potiče i osigurava našu autentičnost i nesputanost, u kojem nema ograničavajuće cenzure, već blizine, ljubavi i povjerenja“.

Iz autorovog predgovora

Mali priručnik za obitelj, koji nam je od srca (i znanja) napisao Igor Longo, uz malo volje i truda može se pretvoriti u veliku pomoć onome koji se stvarno pita kako poboljšati odnose u obitelji.

Priručnik se sastoji od velikog broja “malih” i velikih pitanja koja pomažu članovima obitelji da prepoznaju važne osobne i odnosne teme, te da sa sobom i drugim povedu zanimljiv razgovor u kojem su iznenađenja i dragocjena “prosvjetljenja” osigurana.

Autor čitatelja ne potiče na tjeskobna suočavanja s mogućim propustima i pogreškama, već mu radije nudi pripremljen, praktičan i dinamičan materijal koji može uklopiti u izabrani prikladan dio svoje svakodnevnice. Korištenjem priručnika zainteresirani čitatelj pribavlja sebi brojne važne spoznaje – na primjer, o tome kako vidi sebe i kako ga vide drugi u obitelji, što želi za sebe i od drugoga, kakva ponašanja izabire, o obiteljskoj prošlosti i tradiciji, kao i drugim zajedničkim i pojedinačnim “zanimljivostima.”

U svojoj profesionalnoj ulozi pomagača često sam u prilici zabrinutim roditeljima i njihovoj djeci predlagati da manje vremena i energije troše na zamorne razgovore o prisutnim problemima. Takvi razgovori traže previše vještine, a otuda i brojna literatura o temi kako razgovarati. Često je djelotvornije da umjesto toga pokušaju razgovarati o nečem drugom. Što bi to korisno “drugo” bilo, odgovore, mnoštvo prijedloga i ideja motivirani roditelji i njihova djeca mogu naći u ovom poticajnom i za čitanje zanimljivom priručniku. Čini mi se da će se negdje usput upaliti i pokoja “kako razgovarati” lampica.

Maja Lipanović, prof. psihologije

Autor ima veliko iskustvo u radu s djecom, mladima, odgojiteljima i učiteljima i ima dobar uvid u probleme odgoja i teškoće odrastanja mladih. S pravom je uočio problem nedovoljne komunikacije na svim relacijama i u ovom priručniku naprosto izbacio vapaj za razgovorom u obitelji, bez velikih poduka kako razgovarati.

Sadržaji razgovora usmjeravaju prema razvoju pozitivne slike o sebi kod djece, ali i roditelja, što je danas presudno pitanje za uspješan razvoj djeteta i mladih, uspješno roditeljstvo i socijalizacijski proces te učenje uopće.

Tematika pokriva važna pitanja kojima se bavi suvremena znanost i brojne psiho-pedagoške škole i terapije, a autor u svojim idejama sublimira humanističko-razvojni pristup u prikladnoj formi koja se može u velikom broju obitelji oživotvoriti i biti putokaz u obiteljskoj komunikaciji. S pravom upućuje na “tabu teme”, kao što su seksualnost i nasilje.

Ovaj priručnik ima velike mogućnosti primjene – kako u svakodnevnoj uporabi (prodaji?), a još više u školskim institucijama – kao pomoć razrednicima i svima koji se bave obiteljskom pedagogijom te odgojem djece i mladih.

Stoga sa zadovoljstvom preporučam tiskanje ovog priručnika, s pozicije prosvjetnog savjetnika, majke, bake i zagovornika stalnih edukacija roditelja i svih koji odgajaju.

Viša stručna savjetnica

mr. sc. Matilda Markočiće

Zavod za unaprjeđivanje školstva RH

 

Razgovarati sa sobom

Razgovarati sa sobom

Knjižica je namijenjena ženama a sadržava moguća nova (djelotvornija) razmišljanja o različitim aspektima života. Knjižica ima poslužiti kao džepno izdanje mogućih osnažujućih razmišljanja koja uporište imaju u svjetonazoru teorije izbora.

„Ako je ikada bilo vrijeme da se nešto poduzme, da se učini drukčije, da se upusti u što činjenja vrijedno, TO JE SADA…“

Knjigu je izdala udruga MiRTa iz Splita, 2002. godine u 2000 primjeraka

 

Ja sam vršnjak pomagač

Ja sam vršnjak pomagač

Priručnik “Ja sam vršnjak pomagač” izuzetna je novost u području publikacija te vrste u nas. On je rezultat dugogodišnjeg teorijskog i praktičnog rada autora.

Priručnik je koncipiran vrlo neobično. Nema kazala ni poglavlja: sadržaj teče neprekidno kao rijeka, ali rijeka koja zna svoj put i cilj. Namijenjen je mladima i vjerujem da će u njihovim rukama doista ispuniti svoju svrhu.

Za mene kao “staru” osobu izuzetno je značajna jedna poruka među mnogima koje priručnik šalje: “U ovom priručniku NE učimo davati savjete vršnjaku koji je u poteškoćama. Ovdje učimo kako postavljati pitanja svome vršnjaku…. Mi vjerujemo da Tvoj vršnjak već i sam ima odgovor na važna pitanja svoga života”.

U priručniku se govori o mnogim važnim pitanjima kao što su npr.: karakteristikama pomagača, što oni rade a što nije njihov posao, o teškoćama u njihovu radu, o dobrobiti koju pomagač ostvaruje za sebe kada pomaže drugome, o raznolikim problemima koji muče mlade kojima je potrebna pomoć, o njihovim željama i očekivanjima, o pravima, važnosti i nužnosti razgovaranja… Govori se i o udrugama koje pružaju pomoć. Za onoga tko traži i tko pruža pomoć značajna je informacija da taj posao rade i drugi. Izuzetna kvaliteta priručnika je u navođenju “originalnih” izjava mladih koje najbolje ocrtavaju što može mučiti mladu osobu, i kako se ona s time pokušava nositi.

Priručnik “Ja sam vršnjak pomagač” je pisan vrlo jasno, obogaćen ilustracijama, stripom, citatima, upitnicima što znatno pridonosi njegovoj privlačnosti za mlade kojima je i namijenjen.

Nadam se da će pojava ovog priručnika olakšati posao mladim volonterima, entuzijastima koji su ne rijetko od neprocjenjive vrijednosti i važnosti u uspostavljanju bliskosti s osobom koja vapi za pomoći ali se ustručava zatražiti je od odraslih ili pak u njih nema dovoljno povjerenja.

prof. dr. sc. Mirjana Nazor

“Ja sam vršnjak pomagač” se obraća najljepšem i najsnažnijem u ljudskoj prirodi – idealima i mladosti. S punim povjerenjem autor poziva mlade ljude da obogate svoj i živote drugih mladih. Računa na njihovu energiju i težnju za postizanjem visokih ciljeva. I sama ideja da mladi jedni drugima mogu biti izvor podrške i pomoć u kriznim situacijama, izražava poštovanje, koje mladi obično ne dobivaju u količini koju zaslužuju.

U ovoj se knjizi nudi ideja odgovornosti za sebe i druge, nudi se aktivno i ispunjeno sazrijevanje. U njoj su istaknute briga i pažnja prema drugima kao putovi uspjeha i izgradnje samopouzdanja. Govoreći mladim pomagačima autor govori svim mladima i onima oko njih, da su promjene moguće i da je uz podršku lakše napraviti pravi izbor.

Knjiga pred nama je i ohrabrujući poziv mladima za aktivno sudjelovanje u zajednici u ulozi pomagača i u ulozi volontera. Poziva ih da učine nešto za druge i to dobrovoljno, bez obveze, potaknuti iznutra. Autor ide i korak dalje i nudi strukturu udruge, u kojoj mladi pomagač volonter lakše može ostvariti svoje snove.

Bez obzira je li ovo priručnik, zbirka tehnika i metoda, mudrih misli, dobrih primjera, prikaz teorije o ljudskom ponašanju ili vodič u preuzimanju uloge u civilnom društvu, ovo je iznimno darežljiv materijal za one mlade koji su spremni na istraživanja svojih granica i kapaciteta svojih vršnjaka.

Profesor Longo već godinama okuplja i ohrabruje mlade volontere pomagače, podučava ih i prati u radu. Stvarna iskustva u vršnjačkoj pomoći stvorena u našoj sredini pozivaju i izazivaju na nove pokušaje. Proteklih je desetak godina stasalo više generacija mladih volontera. Neki su od njih sada učitelji novim pomagačima. Kotač se pokrenuo i, čini se, nema namjeru stati. Uz dosadašnji trud u radu s mladima i njihovim učiteljima, u razvijanju i promicanju vršnjačke pomoći, posebno je vrijedno što se odlučio napraviti i pisani trag, materijal koji može potaknuti nove ljude i nove ideje.

Vjerujem da ima i važnog smisla u tome što se knjiga javlja nakon niza godina rada baš u ovoj, 2001. godini, godini koju su Ujedinjeni narodi proglasili Međunarodnom godinom volontera.

Uz čestitku svim volonterima, osobito mladim volonterima pomagačima i njihovim učiteljima

Nives Ivelja, prof. psihologije Volonterski centar, udruge “Mi” Split